ArcelorMittal

ISTORIJAT

O kompaniji

Metalogenetska oblast željezne rude "Ljubija" nalaze se u sjeverozapadnom dijelu Republike Bosne i Hercegovine, u dolini rijeke Sane, Une i Gomjenice, između planina Kozara i Grmeč. Centar ovog basena je grad Prijedor. Rudonosno područje ima površinu od oko 1200 kvadratnih kilometara. Do sada istražene i ovjerene geološke rezerve oksidnih (limonitnih) i karbonatnih ruda iznose preko 347 miliona tona, a istraženo je svega 10% metalogenetske oblasti. Izgrađena su tri kapaciteta za eksploataciju i pripremu rude, koji se nalaze na udaljenosti 15 do 17 kilometara oko grada Prijedora

Rudarenje i kopanje željezne rude na ovom području započelo je po pisanim dokumentima još prije nove ere. Prvi rudari su bili Feničani i Iliri. U periodu preko 400 godina Rimljani su vadili i topili željeznu rudu na lokalitetu Ljubije, te kopnenim putem i rijekama: Sana, Una, Sava i Dunav transportovali gvozdene poluge na dalju preradu.

U srednjem vijeku na ovom području vađena je i topljena željezna ruda, što potvrđuju ostaci majdana i primitivnih topionica. Industrijska proizvodnja željezne rude traje na ovom području 92 godine. Proizvodnja željeznih ruda na industrijski način započela je otvaranjem Rudnika "Ljubija" kod Prijedora 1916. godine.

Rudnik „Ljubija“ otvorila je Austrougarska monarhija za svoje potrebe u toku Prvog svjetskog rata. Projekat otvaranja rudnika sadržavao je rudarske objekte, saobraćajnu i drugu infrastrukturu. Izgrađena je industrijska pruga uzanog kolosjeka od Ljubije do Prijedora dužine 19 kilometara, makadamska cesta Ljubija – Prijedorm duga 12,5 kilometara i postrojenje za pretovar rude u Prijedoru na željezničku prugu normalnog kolosjeka, koja je već postojala, a kroz Prijedor je izgrađena 1873. godine za vrijeme vladavine Turske carevine na ovim prostorima.

Godine 1967. otvoren je Rudnik „Tomašica“, a 1985. godine Rudnik „Omarska“. Sva tri rudnika su radila u sastavu zajedničkog preduzeća koje se zvalo „Rudnici željezne rude „Ljubija“ Prijedor.

Od 1916. godine do danas industrijski je proizvedeno preko 80 miliona tona ruda željeza. Maksimalna proizvodnja u Rudnicima željezne rude "Ljubija" (u sva tri rudnika) dostignuta je 1988. godine i to:
Rovna ruda 4.198.273 tona
Robna ruda 3.552.660 tona
Rakrivka jalovine 13.768. 768 tona.

Rudnici željezne rude "Ljubija" su zaustavili korištenje kapaciteta u aprilu 1992. godine zbog ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini. Poslije završetka rata i raspada bivše Jugoslavije proizvodnja se nije mogla nastaviti zbog razbijenosti tržišta, tranzicije i nedostatka sredstava. Tek poslije 12 godina stajanja kompanija LNM ( Sada ArcelorMittal) omogućila je pokretanje proizvodnje time što je kao strateški partner zaključila ugovor sa kompanijom "Rudnici željezne rude Ljubija" o osnivanju zajedničkog novog preduzeća sa nazivom "Novi rudnici Ljubija". Ugovor je zaključen na paritetu 51: 49% u korist LNM. Zajedničko preduzeće je registrovano 12. avgusta 2004. godine. Proizvodnja je nastavljena i uspješno se odvija u Rudniku „Omarska“, dok druga dva rudnika, nisu u funkciji, iako postoje značajne količine željezne rude drugačijeg kvaliteta.

Od 19. jula 2006. godine preduzeće je imalo naziv "Mittal Rudnici Prijedor", a sada se zove „ArcelorMittal Prijedor.

Komercijalna proizvodnja i otprema koncentrata željeznih ruda iz Rudnika „Omarska“ počela je 17. decembra 2004. godine. Bila je to velika radna pobjeda ljubijskih rudara koji su sami, znatno prije predviđenog roka, remontovali svoj rudnik, oštećen zbog dugog stajanja i ratnih dejstava. Od tada proizvodnja i otprema se odvija kontinuirano. Koncentrati željeznih ruda otpremani su u protelom periodu željezarama kompanije AcelorMittal u Poljsku, Češku Republiku, Rumuniju, a povremeno i u druge države. Cilj je da se najveći dio produkcije otprema u ArcelorMittal Zenica u Bosni i Hercegovini, što ima značajne ekonomske efekte kroz smanjenje transportnih troškova prevoza rude, jer rastojanje između rudnika i željezare iznosi cca. 300 km.